Kulturno-povijesna baština

Povijest Garešnice je specifična. Prapovijesni lokaliteti i stari spisi svjedoče o životu na ovim prostorima i prije imena naselja. O porijeklu imena govori legenda iz 12. stoljeća. Kako su u to vrijeme bile česte tatarske i mongolske navale, stanovnici su na uzvisinama postavljali straže koje su, u slučaju opasnosti, zapalile vatru kako bi upozorile stanovništvo. Od gareži (gara) tih vatri nastalo je ime Garešnica.

Garešnički kraj prošao je kroz burna razdoblja; od turskih prodora i uspostave i razvojačenja Vojne krajine, preko partizanskog pokreta i Domovinskog rata do danas. Gospodarski razvitak Grada temeljio se na trgovini, poljoprivredi, obrtništvu i slatkovodnom ribolovu, a kasnije i na drvnoj i tekstilnoj industriji. Najstarije sačuvane građevine javne namjene su katoličke i pravoslavne crkve građene u drugoj polovici 18. stoljeća.

Početkom 20. stoljeća Garešnica poprima fizionomiju i značajke grada – sade se drvoredi, oblikuje gradski park, postavlja ulična rasvjeta, grade stambene i gospodarske zgrade. Izgradnja zgrade današnjeg Hrvatskog doma započela je 1930. godine, a svečano otvorenje održano je 6. prosinca 1931. Omiljeno okupljalište Gareščana 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća bilo je Svratište Brajdić, u tadašnjoj Šetališnoj ulici. Garešnica je u to vrijeme imala Centar za informiranje i kulturu, kino, knjižnicu i čitaonicu, a osnivane su i različite prosvjetne, dramske, tamburaške i pjevačke sekcije. 1956. godine izgrađena je zgrada Doma zdravlja. U predvorju je akademski slikar Frane Baće oslikao dvije velike slike u fresko-kazein tehnici, na temu početka oružane  revolucije i suradnje naroda s partizanima u garešničkom kraju. Izgled predvorja očuvan je u izvornom obliku. Ispred Doma se nalazi kip borca s puškom, kojeg je u suradnji s akademskim kiparom Antunom Augustinčićem izradio kipar Grga Antunac.

Svratište Garić prvi je hotelski objekt na području Garešnice (nije utvrđena točna godina izgradnje), nedaleko kojeg je 1979. godine otvoren novi hotel – Hotel Garić. U ono vrijeme, zahvaljujući bogatim sadržajima i visokoj B kategoriji, dobio je titulu najmodernijeg hotela u široj okolici. Raspolagao je s ukupno 120 kreveta, a u sklopu hotela nalazili su se aperitiv bar, kavana,  slastičarnica i četverostazna kuglana.

staraGaresnica2-1
staraGaresnica9-1
staraGaresnica17

Zaštićena kulturna dobra

Na području grada Garešnice Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićeno je 9 nepokretnih kulturnih dobara – 8 sakralnih  građevina i 1 profana građevina – te 1 pokretno kulturno dobro. Navedena kulturna dobra upisana su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, javnu knjigu kulturnih dobara koju vodi Ministarstvo kulture, odnosno uvrštena na Listu zaštićenih kulturnih dobara.

Jednobrodna je, svođena građevina pravokutnog tlocrta s užim pravokutnim svetištem i zvonikom nad zapadnim pročeljem. Sagrađena je 1746. godine u baroknoj tradiciji, no način gradnje i oblik pojedinih otvora upućuje na mogućnost ranijeg srednjovjekovnog porijekla crkve. Zanimljiv detalj oblikovanja eksterijera predstavlja djelomično očuvan zidni oslik. U crkvi su sačuvane i dvije povijesne kompozicije slikara Joakima Markovića (Bizantski car dopušta naseljenje Hrvata i Srba na Balkanski poluotok i Naseljeni Srbi u Hrvatskoj primaju privilegije od austrijskog cara Rudolfa II. 1612. godine).

Župna crkva sv. Martina  zabilježena je u nekadašnjem Komarju već 1334. godine, pod imenom “Ecclesia sancti Martini de Twuiski”. “Twuiski” je stariji mađarski oblik za “Tuske”, što u prijevodu znači “trnje”. Crkva se spominje i 1501. godine pod istim imenom, samo što su dvije posljednje riječi zamjenjenje novima. Sada umjesto “de Twuiski” stoji “in spinis”, što se može prevesti “u trnju”. Kompletan prijevod glasio bi “Crkva svetog Ma­rtina u trnju”, pa se. gledajući s etimološke strane, možda upravo u tome nalazi začetak današnjeg imena Velike Trnovitice.

Područje Trnovitice i danas je bogato šumama, a kako je nekada bilo nije teško zamisliti. Tamo gdje su šume nađe se i trnja, pa je lako moguće da je po tome dobilo ime.

U dijelu Velike Trnovitice, koji je do danas zadržao naziv Purgarija, u prošlosti je bilo središte sela. Tamo se nalazi Župna crkva sv. Martina. Nekad se je zvala “Ecclesia sancti Martini de Twuiski”, što bi značilo “Crkva svetog Martina u trnju”. Prema narodnoj predaji, građena je još u 12. stoljeću a s njezinim imenom je povezano i ime našeg sela.

Jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta s užim zaobljenim svetištem uz koje je s južne strane smještena sakristija i dograđen prizemni aneks. Zvonik je podignut s južne strane pročelja. Unutrašnjost je svođena baroknim križnim svodom s pojasnicama koje se nastavljaju u pilastre uz bočne zidove. Pjevalište (kor) je poduprto dvama stubovima te ograđeno ravnom zidanom ogradom. Crkva je sagrađena 1758. godine, a zvonik 1829. godine. Crkveni inventar potječe s početka 20. stoljeća, izuzev slike sv. Jurja i slike sv. Valentina iz 1864. godine te orgulja iz 1860. godine.
Jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta s užim zaobljenim svetištem i zvonikom nad glavnim zapadnim pročeljem. Smještena je na blago povišenom položaju uz cestu unutar naselja. Lađa je natkrivena lažnim bačvastim svodom, a svetišta polukupolom. Drveno pjevalište (kor) nalazi se uz zapadni zid i poduprto je dvama nosačima, ograđeno drvenom ogradom. Dvostrešno krovište pokriveno je crijepom, a zvonik limenom kapom. Najvredniji dio inventara je drveni ikonostas s dva niza ikona. Crkva je sagrađena 1752. godine i nosi obilježja baroka. Obnavljana je početkom 20. stoljeća.
Jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta s užim, izduženim svetištem i poligonalno zaključenom apsidom. Zvonik je postavljen u središnjoj osi ispred glavnog pročelja. Unutrašnjost je natkrivena lažnim bačvastim svodom. Pjevalište (kor) uz zapadni zid poduprto je s dva stuba i ograđeno zidanom ogradom. Bočna pročelja raščlanjena su baroknim polukružnim prozorima, a zvonik i lezenama. Crkva se spominje 1334. godine kao crkva sv. Katarine, a 1767. godine je obnovljena i pretvorena u današnju pravoslavnu crkvu. Obnavljana je ponovno 1927. godine.

Izgled crkve iz pretturskog doba nepoznat je jer je posve uništen. Prvi pisani podaci o selu Hercegovac su iz 1715. godine. Tada je devet naseljenih obitelji pripadalo župi Tomašica, kao i Veliki Zdenci o čijoj ranijoj crkvi također ne postoje pouzdani podaci. Za biskupovanja Maksimilijana Vrhovca u Zagrebačkoj su biskupiji 1789. osnovane mnoge župe, pa je tako obnovljena i župa u Hercegovcu. Njoj je pripadalo i naselje Veliki Zdenci. Župa je 1825. god. imala već 80 domaćinstava s nešto više od 1000 vjernika, katolika. Materijal za izgradnju crkve dopremljen je iz plošćičkih vinograda, a preostao je od crkve sv. Jakova. Nastojanjem upravitelja župe u Hercegovcu, Juranovića, u Hercegovcu je podignuta nova crkva i tada je dobila sadašnji naziv.

Poluugrađena stambeno-poslovna katnica smještena u središtu longitudinalno organiziranog naselja, uz prometnicu koja iz Garešnice vodi prema Daruvaru. Nalazi se na kućnom broju 74. Svojom razvijenom tipologijom izgradnje te dominantnim gabaritima nadilazi uobičajenu izgradnju naselja, unoseći elemente urbaniteta koji upućuju na mogući razvoj Uljanika koji je reterirao u prvoj polovici 20. stoljeća. Važno je svjedočanstvo građanskog života u okvirima naselja Uljanik te predstavlja visoke domete lokalne zajednice na početku 20. stoljeća.
Vrijedna pokretna baština, posebice građa etnografskog karaktera objedinjena je u Zavičajnoj zbirci. Zbirka svjedoči o povijesti i društvenom razvitku Garešnice, a sastoji se od dvije cjeline: etnografske i povijesne. Etnografska cjelina obuhvaća predmete od zemlje (pretežito predmete lončarske proizvodnje), predmete od drveta (namještaj) te predmete od tekstila (tradicijska ruha). U okviru povijesne cjeline nalazi se dokumentarna građa – fotografije i kopije dokumenata – i u manjoj mjeri predmeti iz vremena Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije na području Garešnice. 45 Zavičajna zbirka nekoć je čuvana u Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Đuro Sudeta, a danas se nalazi u Hrvatskom domu. Nažalost, fundus zbirke nije redovito održavan, potrebno ga je dopuniti, a zatim pronaći/urediti prostor za njegovo stalno izlaganje.
Jednobrodna građevina, kvadratičnog svetišta zaključenog polukružnom apsidom, sa sakristijom s južne strane te zvonikom ispred glavnog, zapadnog pročelja. Crkva nosi barokna obilježja. Ima pet oltara. Izgradnja je započela 1750. godine, a dovršena je 1753. godine. Prema predaji, sagrađena je pretežno od materijala srušenog grada uz Ilovu zvanog Dijanovac. Zbog djelomično sačuvanog inventara iz 18. stoljeća, crkva je već 1962. godine evidentirana kao spomenik kulture, a 1964. godine stavljena pod zaštitu Konzervatorskog zavoda. Crkva je prošla kroz značajniju obnovu interijera 2017. godine: postavljene su masivne drvene klupe, a pod je popločen istarskim kanfanar kamenom.
Jednobrodna barokna građevina s pravokutnim svetištem zaključenim stiješnjenom apsidom, sa sakristijom smještenom sa sjeverne strane te zvonikom ispred glavnog, zapadnog pročelja. Crkva je na istočnoj strani poduprta s dva kontrafora. Svođena je baroknim križnim svodom u svetištu ukrašenom štukaturama. Sagrađena je 1755. godine. Važno je svjedočanstvo vjerskog (katoličkog) života u okvirima naselja koje je po svecu zaštitniku (sv. Toma) dobilo i ime (Tomašica). Danas se pod župnom crkvom nalazi zazidana kripta.
Jednobrodna građevina s užim polukružno zaključenim svetištem i zvonikom nad zapadnim pročeljem. Prostor broda svođen je češkim svodom, dok je svetište odijeljeno ikonostasom i nadvišeno polukupolom. Ikonostas ima četiri reda ikona (50- ak ikona) i predstavlja prijelaz s tradicionalnog zografskog na barokno slikarstvo. Crkva tipološki pripada sakralnoj arhitekturi 19. stoljeća (1845.) sa sačuvanim inventarom 44 manastira Bršljanac, uključujući časnu trpezu od crvenkasto-smeđeg mramora. Ploča trpeze leži na pet stiliziranih stupova. Crkva je obnovljena 2000. godine.

Jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta s nižim i užim, poligonalno zaključenim
svetištem te zvonikom nad glavnim pročeljem. Presvođena je češkim svodovima
odijeljenim pojasnicama. Od inventara se ističe bogat ikonostas, slikan u Beču 1862.
godine. Crkva je građena 60-ih godina 19. stoljeća te nosi stilska obilježja
kasnobaroknog klasicizma.

Crkvene orgulje mehaničkog sustava, sa 6 registara i jednim manualom. Sastoje se od dva bočna tornja i niže spojnice. Vrlo plitkim pilastrima na vanjskim osnovicama konzolno poduprtim u postolju, nakošena su tri polja sa sviralama. U dekorativni inventar orgulja ubrajaju se rijedak uzorak sitnih trokutastih resica pod kapitelima pilastara te štapićaste aplikacije na njihovom trupu. Izrađene su oko 1843. godine i imaju organološku, umjetničku i povijesnu vrijednost. Jedino su sačuvano djelo Franje Seiblera, zagrebačkog graditelja orgulja iz doba preporoda.
Ostala kulturno-povijesna baština Garešnice prepoznata je, valorizirana i zaštićena mjerama prostornih planova – Prostornog plana Bjelovarsko-bilogorske županije s pripadajućim izmjenama i dopunama Plana i Prostornog plana uređenja grada Garešnice s pripadajućim izmjenama i dopunama Plana. Takva baština nosi oznaku evidentirane baštine, a njeni najvrjedniji primjerci predloženi su za preventivnu, odnosno trajnu zaštitu. Primjerice, postoji velik broj tradicijskih kuća koje su zaštićene Prostornim planom: 21 kuća u Garešnici, 19 kuća i 22 okućnice u Velikom Vukovju, 16 kuća u Velikom Pašijanu, 13 kuća u Hrastovcu, po 10 kuća u Kajgani i Zdenčacu, 8 kuća u Kapelici, po 7 kuća u Malom Pašijanu i Tomašici, po 1 kuća u Trnovitičkom Popovcu i Uljaniku. Zaštićena su i 2 kulturna krajolika, riječ je o dolini rijeke Ilove s ribnjacima te sjeveroistočnim obroncima Moslavačke gore.
garesnicacrkva
crkva-sv-jurja-kaniska-iva-1963-154
tomasica

Kulturne udruge

Turistička zajednica Sjeverna Moslavina, u svojem je usponu u posljednjih nekoliko godina pokazala jasnu namjeru za  poboljšanjem pozicije na razvojnoj i turističkoj mapi Republike Hrvatske. Svjesni činjenice kako se te težnje ne mogu ostvariti jedino razvojem gospodarstva ili povećanjem turističke ponude koja se oslanja isključivo na smještajne kapacitete i ponudu različitih zabavnih sadržaja, nego da pravi razvoj turističke zajednice karakterizira povećani interes za umjetničko stvaralaštvo, kulturnu baštinu, razvoj civilnog društva, uređenost institucija, sustav cjeloživotnog učenja i drugo, Grad Garešnica je još 2016. godine izradio i na Gradskom vijeću Grada usvojio strategiju razvoja koja obuhvaća i Kulturnu strategiju, a općina Hercegovac i Velika Trnovitica prate u korak najveće mjesto turističke zajednice.

Osnovni pokretači kulturnog razvoja Turističke zajednice Sjeverna Moslavina su, osim same turističke zajednice, upravo udruge:

Češka beseda grada Garešnica osnovana je 28. rujna 2008. godine.

Češka besede nema svoje vlastite prostorije za provođenje planiranih aktivnosti. Kao sjedište svoga djelovanja koristi prostor Šahovskog kluba u Garešnici, Kolodvorska 2/I. Za uvježbavanje članova pojedinih skupina koristi se prostor Udruge umirovljenika i KUD-a Graničar, a za javne nastupe prostor Hrvatskog doma u Garešnici.

Od osnivanja do danas broj članova češke besede kretao se od 30 – 58 članova, trenutno ima 54 člana, od kojih su gotovo 80 % aktivni članovi, koji svoju aktivnost provode u više skupina.

KAZALIŠNA SKUPINA počela je sa svojim aktivnostima odmah po osnivanju besede i svake je godine uvježbala i izvela novu kazališnu predstavu. Sa svakom od uvježbanih predstava nastupila je na Smotri kazališnih skupina čeških beseda u Ljudevit Selu, premijerno u Garešnici, te na gostovanju kod čeških beseda.

PJEVAČKA SKUPINA počela je svojom aktivnosti sredinom 2010. godine. Svake godine nastupa na Smotri pjevačkih zborova i skupina čeških beseda, u Garešnici, te na gostovanju kod drugih čeških beseda. U svojim nastupima uglavnom ima pratnju glazbene skupine. Svake godine ova skupina uvježba nekoliko novih pjesama, koje su dobro znane češke narodne pjesme.

GLAZBENA SKUPINA počela je sa svojom aktivnosti krajem 2010. godine, kao pratnja pjevačkoj skupini. Ova skupina nastupa i samostalno na Smotri glazbenih skupina čeških beseda, u Garešnici, te na gostovanju kod drugih čeških beseda. Svake godine ova skupina uvježba nekoliko novih pjesama. To su uglavnom dobro znane češke narodne pjesme. Članovi glazbene skupine u svojim samostalnim nastupima često imaju vokalnu pratnju 2-5 mladih pjevačica.

PUHAČKI ORKESTAR počeo je sa svojom aktivnosti 2012. godine. Redovni je sudionik Smotre puhačkih orkestara čeških beseda u Daruvarskom Brestovcu. Imao je više javnih nastupa u Garešnici, te na gostovanju kod drugih čeških beseda.

FA „Zdenac“ osnovan je 2001. godine. Broji oko stotinjak članova od kojih je 50- ero djece koja su prema dobnim uzrastima podijeljena u folklorne i tamburaške sekcije te sekciju tradicijskih glazbala. Od samih početaka posebna pažnja i naglasak stavlja se na rad s djecom.

Djeca su nekoliko godina zaredom bili županijski predstavnici na Malim Đakovačkim vezovima, dječjim Vinkovačkim jesenima, Festivalu dječjeg folklora u Kutini gdje su 2006. godine osvojili zlatnu medalju, 2007. srebrnu, 2008. brončanu, 2010. ponovo srebrnu, a 2011. godine još jedno zlato, a sve kao pobjednici Županijskih smotri dječjeg folklora u našoj BBŽ.

Ove godine oformljena je nova skupina djece od 6-10 godine koji su nakon samo mjesec dana vježbanja u konkurenciji od 17 dječjih skupina opet pobijedila na Županijskoj smotri dječjeg folklora.

Na svom repertoaru imaju koreografije: Moslavine, Bilogore, Slavonije, Međimurja, Like i Posavine.

27. 02. 2011. bili su na primanju kod Predsjednika RH, dr. Ive Josipovića.

Veliki folkloraši ili A-grupa su već deset godina za redom županijski predstavnici na Državnoj smotri u Čakovcu. Nastupali smo u svim krajevima Lijepe naše, od Pazina do Osijeka,a van granica Hrvatske bili smo u Mađarskoj, Makedoniji, Rumunjskoj i Njemačkoj.

Na Festivalu folklorne koreografije u Rijeci, naša koreografija Bilogore i naša koreografkinja, osvojila je treće mjesto.

Sudjelovali smo u emisijama „Lijepom našom“ i „Čuvari baštine“.

Organizatori smo X. Smotre folklora pod nazivom „Garešnici od srca“, koja se događa u sklopu „Marinja u Garešnici“, zadnji vikend u svibnju.

Dobitnici smo Povelje Grada Garešnice 2006. godine, za pet godina uspješnog rada, promicanja kulturnog nasljeđa i rada s djecom, a 2011.godine proslavili smo svoju prvu veliku,desetu godišnjicu, koju smo obilježili s nekoliko velikih koncerata. Ove godine, nagrađeni smo županijskom nagradom- plaketom „Tihomir Trnski“ za rad i promociju Županije.

Veliki smo promotori tradicijske kulture naše Županije te vrlo respektabilan Ansambl u Lijepoj našoj. Neumorno istražujemo običaje našeg kraja. Veliki smo i humanitarci te se rado uključujemo u sve humanitarne akcije, gdje god nas pozovu.

Gareš’ki kulturni centar osnovan je 2004. godine s ciljem očuvanja tradicijske baštine Moslavine, ali i Bilogore i cijele Hrvatske. U svom sastavu imamo dvije sekcije: „Trio Martinić“ i mješovitu vokalnu skupinu „Medjuwodje“, te školu tambure i tradicijskih glazbala. Naglasak stavlja na istraživanje narodnog blaga, te stvaranje koreografija i glazbene obrade koje izvodi i FA „Zdenac“ Garešnica. Samo 2011. godine imali su preko 70 nastupa, od čega je oko 30 bilo koncertnog tipa. Trio Martinić je cijelo ljeto svirao po dalmatinskim gradovima prezentirajući svu raskoš glazbala i glazbe u Hrvatskoj. Nastupali smo u svim krajevima Lijepe naše od Istre do Vukovara i Kneževih vinograda, te u BiH, Mađarskoj, Austriji, Sloveniji, Makedoniji i Italiji NA Svjetskom festivalu uličnih svirača u gradu Ferrari, kao predstavnici Hrvatske. A nedavno smo se ponovo vratili iz Makedonije, te zapečatili još jedno veliko prijateljstvo započeto prije 20 godina. Bili smo u u Strumici na Festivalu starogradske pjesme, kao jedini predstavnici Hrvatske. Vrlo rado nastupamo na svim događanjima vezanim uz Grad, Županiju, ali i na humanitarnim koncertima. Na Županijskoj smotri malih vokalnih sastava 2008., 2011. i 2013. godine pobijedili smo u kategoriji folklornih zborova te smo Županiju predstavljali u Petrinji, Mariji Bistrici i Krapini na Državnim smotrama malih vokalnih sastava. Naš prepoznatljivi potpis su tradicijska glazbala kojih sviramo preko 30, ne računajući tambure. Gdjegod se pojavili, bili kao Trio Martinić, bilo kao MVS „MedjuWodje“, plijenimo pažnju kvalitetom zvuka i zanimljivošću svojih nastupa.

PS Hrvatska žena osnovana je 1994. godine. Voditeljica je gđa Milka Kosihajda. Odmah započinju s nastupima te odlaze u Hrvatsku Kostajnicu, Sunju, Petrinju te još neka ratom razorena mjesta, gdje je u to vrijeme opuštanje uz izvornu pjesmu, bilo više nego dobrodošlo, ali nažalost vrlo rijetko.

1995. godine sudionice su 29. Međunarodne smotre folklora u Zagrebu te nastupaju u HNK u Zagrebu.

Unazad par godina djeluju pod KUD-om „Graničar“.

2011. godine  voditeljicom postaje jedna od osnivačica pjevačke skupine, gđa Mira Kovač. Redovito posjećuju Županijske smotre malih vokalnih sastava te 2011. godine, u Čazmi, s osvojenim prvim mjestom u svojoj kategoriji, odlaze u Mariju Bistricu na Državne susrete malih vokalnih sastava. Tamo su od strane stručnog suda vrlo pozitivno ocijenjene.

Rado se odazivaju na humanitarne i razne druge priredbe u Gradu pa i šire. Voditeljica skupine, Mira Kovač kaže: „ Nije uvijek bilo lako, danas možda teže nego ikad jer svijet širom otvara svoja vrata inima pa i našim mladima. Međutim, to ujedno budi nadu da će godine izbivanja iz svog zavičaja u njima probuditi zanimanje za ono što je, između ostaloga i njihov identitet, u ovom slučaju, glazbeno nasljeđe-izvorna pjesma svoga moslavačkog kraja. Stoga hvala i mojim pjevačicama, koje se zajedno sa mnom trude od zaborava očuvati ono što su nama naši stari ostavili u nasljeđe. Na nama je tek da iz obveze prema novim generacijama, ne odustajenom baštiniti našu izvornu pjesmu, jer se njome bez zadrške, možemo ponositi. Blago onima koji imaju što baštiniti!“

Kako bi svoj repertoar učinile malo raznovrsnijim, gđa Kovač  tu i tamo napiše i uglazbi pokoju pjesmu.

Pjesme „Mojoj Moslavini“ , „Kad bi znali momci na divanu“ i “Garešnici srcem“, njeno su autorsko djelo.

PS Hrvatska žena želi svima ugodno slušanje!

Folklorna sekcija

Pjevačka skupina

Garešničke mažoretkinje su udruga koja djeluje od 2005. godine u četiri dobne skupine: dječja (vrtička) skupina, kadeti, juniori i seniori. Od samog početka osnivanja, Udruga je članica IMA-e (International Majorettsport Association) i Saveza mažoretkinja i pom-pon timova Hrvatske. Iza njih je puno godina rada i sati provedenih u maloj dvorani Osnovne škole Garešnica, puno nastupa, sudjelovanja na državnim i međunarodnim turnirima i natjecanjima diljem Hrvatske, ali i puno medalja i priznanja. U dobroj volji i uspješnoj suradnji roditelja, trenera i ostalih koji podržavaju rad i poticaj u razvitku i unapređenju mažoret plesa kao etičkog i odgojnog djelovanja, Udruga radi i dalje razvija natjecateljski duh i kulturne osobine članova.

Proučavanje hrvatske prošlosti i sadašnjosti, njegovanje izvornosti naroda i jezika Hrvatske, promicanje narodne prosvjete, potdcanje osnivanja kultunih udruga, organiziranje umjetničkih, znanstvenih i stručnih predavanja te izložbi, koncerata, tribina i skupova.

Na inicijativu stanovnika Velike Trnovitice u selu je 60-tih godina osnovano kulturno-umjetničko društvo. Najveće zasluge za osnivanje imaju tadašnje nastavnice u trnovitičkoj školi. Od 1974. godine društvo nosi ime “Seljančica” i slovi za jedno od najaktivnijih na području bivše općine Garešnica. Početkom 80-tih rad društva zamire na nekoliko godina, a zatim na inicijativu mještana i uz pomoć starih članova, slijedi kratko vrijeme obnove rada pa je tako 1989. godine trnovitički KUD bio domaćin 13.općinske smotre folklora, no nažalost brzo prestaje sa radom.

Konačno, na inicijativu mještana 7.ožujka 1999. izabran je osnivački odbor, obavljene predradnje i 28.ožujka 1999. održana osnivačka skupština KUD-a Trnovitica.

“Krenuli smo s vlastitim nošnjama, bez opanaka, bez glazbala, bez prostorija, ali s velikim entuzijazmom i velikim srcem.”

Već 28.svibnja društvo je imalo prvi nastup, u Velikoj trnovitici, povodom 240-te obljetnice školstva u našem mjestu. KUD Trnovitica broji oko 40-tak aktivnih članova u dvije sekcije:folklornoj i tamburaškoj. Kratko vrijeme radil aje i dječja sekcija, malog folklora-plesača i tamburaša. Nesebičnu pomoć u prvim mjesecima rada društvo je dobilo od O.Š. Velika Trnovitica od koje smo posudili glazbene instrumente, županija je pomogla u nabavci opanaka, a rad društva svestrano pomaže općina, koja se prihvatila i pokroviteljstva “Trnovitičkog prela”, kulturne manifestacije koja postaje tradicionalna u želji za očuvanjem hrvatske posebice moslavačke narodne baštine.

U pet godina rada društvo je bilo veoma aktivno. Uz brojne nastupe u mjestu redovito nastupa na županijskoj smotri folklora i zahvaljujući visokim ocjenama, kao predstavnik županije sudjeluju na velikim susretima 36. i 38. Vinkovačkim jesenima, na 38.Brodskom kolu Slavonskom Brodu, na među-županijskoj smotri folklora sjeverozapadne Hrvatske u Bjelovaru, Otočkom proljeću , Sisačko Moslavačkom ljetu, a česti smo sudionici važnih kulturnih manifestacija na širem području lijepe naše i okolici (Zapovijed pod lipom-Mikleuš, Večeri folklora-Palešnik, Gradec pjeva i pleše, Stočarski sajam-Gudovec,200-ta obljetnica župe Gaj, Božićni koncerti i dr.).

Kvaliteta i uspješnost nastupa odvela je KUD Trnovitica nakon godine i pol intenzivnog rada na višednevno gostovanje u Njemačku. Kao predstavnici Bjelovarsko-bilogorske županije gostovali smo od 31.08. do 04.09.2000.godine u Braunselweigu.

Osnova i polazište rada KUD-a je uvijek i prije svega izvorna folklorna tradicija Moslavine a posebno naše Trnovitice.Tako u našim nastupima izvodimo izvorne plesove i pjesme Moslavine, običaje prela, slavonsko-moslavačkih svatova, Božića, Trnovitičkih snaboka, krštenja mošta, žetvenih običaja i pastirskih igara, ali smo se bavili i folklornom tradicijom drugih hrvatskih regija te smo uvježbali i koreografije Like, Međimurja, Slavonije te splitske plesove.

Hrvatska čitaonica Hercegovac je kulturno-umjetnička udruga osnovana davne 1921. godine.

U okrilju čitaonice djeluju mlađa i starija folklorna skupina, tamburaši i amaterska kazališna skupina Pučka scena.

Osim što se mogu pohvaliti skoro stoljetnim radom na području kulturno-umjetničkog amaterizma, najviše su ponosni na očuvanje tradicije održavanja Dana hrvatskog pučkog teatra. Ovaj festival je svetkovina kazališnog amaterizma Hrvata iz susjednih zemalja i Hrvatske, a cilj manifestacije je očuvanje hrvatskog jezika i kulturne baštine, te  jačanje osjećaja pripadnosti domovini Hrvatskoj. Festival ima veliki značaj za Hercegovac i Bjelovarsko-bilogorsku županiju, ali i to što se hrvatske manjinske zajednice rado odazivaju i dolaze u Hercegovac.